BCCPAM000R37-3-47000000000000

kin, ¡Oietxek sarituak izan, alajaña! Basotik, auzira. Epai-maiaren iritziz iaioenak. Basoan jaio, basoan azi, auzira jo eta olerti guduan nagusi ager. Pindaro olerkari bikañari alderantzira ger- ta, antziñean. Olerti auzian, nork eta Korina emaku- meak oinperatu grezitafen abeslari trebeena. Alako ba- tean, iñork uste ezleikiala, Olinpiada joku aberkoi os- patsuenetan, efiak Korina, olerkari gorenaz aukeratu, beti galur zan Pindaro zokora irauliaz. Or dijoa, zapus- tuta baso beltzean lotsa eskutatzera. Bakartasuna aurki zezalakoan, oian-barnean gorde. Urania maitagafia agerturik, ordea, zoriona eskeñi zion: «...Del sacro monte Hay en lo más repuesto un bosque umbrío. ...A aquel secreto Le condujo la diosa. Al acercarse A aspirar el sacro ambiente, el frío Del temor religioso por sus venas Sintió correr el vate, y por la frente Pasar, como una llama, que el genio Con su calor le enardecía. Cuando Con paso inadvertido a la espesura De la selva llegó. La excelsa silla Del solitario trono dejó Urania Para acercase, en el secreto asilo, Al vate generoso. Se sentaron sobre La blanda hierba. El plectro Urania Tomó y cantó un himno...» Urania'k bekoki iluna Pindaro'ri argi arazi ziola, vi

RkJQdWJsaXNoZXIy NDA3MTIz